0

„Besan 3“ – kad zaronimo u sve naše strahove

Svako od nas zna da je strah deo njegovog bića, nedeljivo tkanje duše koji je upozorava, štiti a ponekad i kinji, sve u skladu sa onim koliko smo spremni da se s njim suočavamo ili od njega bežimo. Međutim, ma koliko bio neprijatan, on je takođe i emocija kojoj se ponekad okrećemo svesno i namerno, najviše zbog uzbuđenja koje sa sobom nosi ali i izazova da ga savladavamo i na taj način njegovu snagu iskoristimo i osetimo se pobednički. Upravo se na taj način i čitaoci okreću knjigama horor tematike, a zbirci horor priča Besan 3 sa posebno velikim poverenjem jer ona na svojim stranicama potpisuje proverene pisce koji umeju da unesu nemir i jezu u njihova srca, ali i svake godine okuplja neke nove autore koji im pojačavaju redove i privlače još više onih željnih kvalitetnih redova strave i užasa.
Novi Besan, treći po redu, sastoji se od 14 priča koje obećavaju zastrašenost, grozu, iznenađenje a povremeno i šok od užasa koji se poput prolivene krvi sliva sa stranica, iza dugih senki viri u sumracima, kezi se iskrivljenih umova u sopstvenim napuklim ogledalima duše,  preti kroz zlokobne tišine u jezovitim pomrčinama i gustim maglama i sa stranica šalje zadah truleži smrti i posetilaca koji stižu pravo iz zagrobnog života. Kao i u prethodnim izdanjima svaka priča inspirisana je nekim svojim, posebnim motivima i korenima, neki su je pronašli u starim legendama, neki u religioznim tradicijama, a neki u beskrajnoj mapi uma čije se tanke niti naizgled lako mrse stvarajući horore neslućenih razmera i posledica.
Ako ste ljubitelji strašnih priča inspirisanih folklornim elementima, onda ćete svakako uživati u Štrigi Milene Stojanović, sa glavnim likom Jankom kome se život iz korena zauvek menja kada odluči da u šumi pomogne uplakanoj napuštenoj devojčici. Ako ste pak ljubitelji starih rumunskih legendi, onda ćete kao pravu poslasticu doživeti priču Strigoj neumornog idejnog tvorca Besana, Snežane Kanački, koja nas ovaj put vodi u mistične priče stare babe Konstance dok svoju potresnu porodičnu tajnu otkriva potomstvu koje i dalje strepi od njenih osvetničkih prstiju.

“Vampir” Edvarda Munka (izvor: wikipedia.org)

Elementi klasičnog horora koji se uvek vezuju za ponoćni huk sova nad probuđenim grobljem i gluvo doba noći kada ustaju mrtvi i caruju veštice, vampiri, vukodlaci i duhovi, prirodno se nalaze i u ovom izdanju. Jedna od njih je Zombizam Dunje Milanković, koja nosi zlokobnu viziju zombiranog sveta, Čovek iz magle Lazara Vukovića u kojoj se krije neizvesnost koga sve možemo pokupiti prilikom auto-stopa ili raskošna priča Sedam prinčeva Siniše Sušića koja ne govori samo o pripremi demona da zauvek preuzmu svet već kroz svaku svoju naturalističku sliku preobraženja u košmar realnosti nosi i simbol iskonske, večne i neizvesne borbe dobra i zla. Pa ipak, u ovoj grupi priča izdvaja se F1 Tihomira Jovanovića, koja nosi gogoljevsko-glišićevski dah folklorne fantastike i vampirizma kada lovac na vampire Joakim Uglješa Krstić sa depešom Milana Obrenovića i mitropolita Inokentija krene u Toplički okrug da ga oslobodi nečastivih sila, ali pritom i dâ koloritnu sliku srpskog sela s kraja 19. veka i diskretnu sliku seoskih naravi, shvatanja i običaja.
Da se ni u ovoj zbirci ne zaborave elementi gotskog horora, potrudio se dr Marjan Urekar svojom pričom Teško meni s tobom, u kojoj ako već nema ambijenata ruševnih zamkova i crkava, ima srednjovekovnog krvavog mučenja sa svim okrutnostima i grozomornostima, ali koje publika itekako ceni i prati pa valjda zato rado obilazi i muzeje posvećene ovim krvništvima koji još uvek čuvaju autentične sprave u nekim od najstarijih gradova Evrope.
Međutim, ono što u ovoj zbirci čini korak dalje jeste zavidan broj priča sa tematikom psihološkog horora koji zadiru u emocionalna i mentalna stanja likova podjednako uznemirujući i strašeći čitalačku publiku koliko i čudovišta i utvare. Po količini krvi, ali i najbolje prikazanim mentalnim sukobima u jedanaestogodišnjem Dimitriju kojeg ritual svinjokolja i patrijarhalno stupanje u svet odraslih vodi ka večnom paklu uma, upečatljiva je priča Dan svinje Milana Kovačevića. Priča Pod prozorom Ivana Nešića nosi kingovski motiv koulrofobije, preteranog straha od klovnova, koji u svojoj osnovi ima traumu i jak osećaj krivice iz detinjstva. Priča SIPA Milana Simića razotkriva užasnu tajnu iz detinjstva uspešne policijske detektivke Ane Lindstrom, a Razjapljena usta kosmosa  Vanje Vidovića oslikava spajanje glavnog lika sa svojom arhetipskom senkom u vidu strica sa stranica njegovog dnevnika. Priča Pomozi mi Igora Ristovskog jedna je od najpotresnijih koliko i strašnih jer u vapaju iz samog naslova kriju se lavirinti rasparčanog uma na čijim stranputicama ga dočekuju halucinacije, zavere, nasilje i smrt. A pri samom kraju zbirke, po uzoru na kontroverzne snuff filmove (ostvarenja u kojima se prikazuju scene stvarnih ubistava i samoubistava)  nastala je priča Posljednja kritika Erica Johanssona (iliti Leontina Čapa Milenića) dočaravši temu horora koja se graniči sa čistom realnošću jer u narastanju nasilja, kontrole i rijalitija koji prerastaju u grotesku i razvoja tehnologija samo je pitanje dana kada će osvetnički umovi načeti kompleksima uzeti stravični mač sudbine u svoje ruke.
Veliki reditelj filmova triler-strave Alfred Hičkok je rekao: „Jedini način da se rešim strahova je da napravim filmove o njima.“ Ako u zbirci Besan 3 otkrijete da ste neku od svojih najdubljih zaplašenosti razvejali, znaćete da ste na pravom putu, a ako niste, pročitajte je ponovo da biste postigli cilj. Pa neka vaša besana noć bude radi pobede a ne strepnje od stvari koje vam, realno, ne mogu nauditi.

“Čovek poludeo od straha” Gistava Kurbea (izvor: wikipedia.org)