Pre pola godine napisala sam svoj prvi tekst na blogu. Pre toga nisam imala pojma ni šta je to blog. Mislim, čula sam. Čula sam za blog kao i za Madagaskar. A onda su mi se proširili vidici.
Asocijacija za blog bila mi je kolumna. Budući da radim u novinama, mislila sam da bi to značilo da treba da pišem o stvarima koje se događaju oko nas. A onda sam videla kako to radi moja drugarica Marijana. Jednom rečju, ili bolje reći u tri reči – oduševila sam se! Njen stil mi se jako dopao, možda i zato što me pomalo podsetio na sopstveni (pravi sam narcis) pa sam poželela da se i sama okušam na tom polju. Tako bi se moglo reći da je Marijana bila i moja učiteljica i moj mentor.
Prvi članak sam napisala za svoju dušu. Iz sopstvene nesigurnosti želela sam da opipam puls prijatelja – čitalaca. Bila je to priča o mojim kumovima, Dragani i Azimu, i njihovoj neverovatnoj ljubavnoj priči koja se zaustavila kada su bili trinaestogodišnjaci i nastavila tamo gde je i počela, nakon pune 24 godine. Bio je to moj poklon kumi za rođendan, a kritike su bile pozitivne. Ali prijatelji su prijatelji, oni su subjektivni, mislila sam ja. Onda sam bojažljivo raširila krila i napisala prvu priču koju sam »pustila u svet«, priču o vraču-zubaru. Tako je sve počelo.
Sa svakim novim tekstom istraživala sam gde pripadam. Značio mi je svaki komentar, pa čak i negativan, mada takvih skoro uopšte nije ni bilo. Ne znači da će tako i ostati, naravno. Tražila sam se u duhovitim pričama o svakodnevnim stvarima ili dogodovštinama iz mog života, koje sam obično pisala baš onako kako ih i pričam onima koji me poznaju, u nešto tužnijim, koje su obično opisivale sudbine osoba koje sam lično poznavala ili slušala o njima. Pokušala sam da pišem i motivacione tekstove, u kojima sam vežbala kako da nekome sve po spisku, ne bih li se tako konačno zaštitila od negativaca. Uredno sam pisala i na zadate teme, i to sa posebnim uživanjem, imajući utisak kao da sam opet u školskoj klupi, a profesor mi zadao temu za pismeni.
Na kraju se ispostavilo da se najbolje snalazim u »šaljivim pričama« jer sam najviše pregleda imala baš za ludačku priču o razgledanju stanova i šarenoj galeriji likova koje tu možeš da sretneš (»Buraz, transvestit i agenti«). Moram da priznam da mi je laknulo, u tom domenu sam nekako kao riba u vodi. I za druge je bilo interesovanja, posebno za »Prolećne čistke«, kao i za moju najdražu pricu »Devojka sa modnim žurnalom«, posvećenu mojoj baki.
Nije uvek lako pisati. U početku imaš drugačije nedoumice: da li ću biti čitana i da nešto ne lupim, a kasnije, kada te ljudi upoznaju, nekako ti je i odgovornost veća. Kad dobiješ pozitivne komentare jednom, pa drugi put, pa treći, baš ti bude toplo oko srca, ali onda moraš da paziš da se održiš na površini, a to nije lako. Prosto osećaš da se od tebe očekuje da nastaviš, kad si već uzeo zamah.
A onda ti ponekad naiđe oseka inspiracije. Čini ti se da je svaka tema koje bi se dotakao nezanimljiva u odnosu na one koje si već pisao. Onda sedneš i kreneš da čitaš priče drugih blogera. Onda se smeješ uz Skitarnik i pitaš se kako Blaženka ovako sroči svaki tekst, pa naiđeš na Snežanine priče iz detinjstva, pa se sav rastopiš dok čitaš o onim lepšim vremenima, pa kako Luna i Rada umeju da opletu po našem društvu, pa se pitaš da li se iza Blogdana krije ženska osoba jer tako dobro zadire u psihu žena, a ne samo društva, kako Olja, Suzana i Maja Zmajče tako dobro slažu u redove sve one emocije koje imam i ja i kako Negoslava od svake svoje priče na blogu napravi pravo književno delo.
Onda i ja nađem inspiraciju i sednem pred prazan ekran, a reči same poteku. Pa poželim da i sama napišem nešto tako dobro kao oni, pa se trudim da ih dostignem. Ne, ne, nikako nije lako. I osećam da lakše plivam u ovim vodama, ali i da imam još mnogo da učim. Još toliko neispričanih priča čeka na mene…
»Priča mora nešto postići i negde stići«, Mark Tven
Srećno ❤
LikeLiked by 1 person
Hvala! 🙂
LikeLike
❤
LikeLiked by 1 person
Htedoh da odem al sam svo vreme imala osećaj da moram da napišem još neštooo… Kada sam počela da čitam ,kao da sam ja napisala.. I ja sam samo pre pet meseci rešila da napravim blog da bih sačuvala nešto od onoga što napišem.. Krenula sam da pišem za svoju dušu jer sam i ja imala talase inspiracija..Nisam imala kontakta sa blogovima.. Samo sam ukucala “blogovi ” na guglu i izašao mi WordPress kao najbolji..I tako je počelo.. Tek sada otkrivam da je svaki blog drugačiji.. Tehnički dugačiji.. Još uvek istražujem i otkrivam.. Veliki pozdrav ❤
LikeLiked by 1 person
Srećan ti polurođendan.
I samo nastavi tako!
LikeLiked by 1 person
Hvala, draga Negoslava! ❤
LikeLiked by 1 person
Hvala ti što si ovo podelila na nama! I drago mi ja ako sam ja ta Snežana koja te ponekad inspiriše! Samo se opusti i piši… Nemoj puno da misliš ni o čemu. Onda to teče…
LikeLiked by 1 person
Snezana jedna jedina! 🙂 Hvala na savetima! ❤
LikeLike
O kad bi ti znala koliko ja učim od tebe, od svih koje si nabrojala i još pride! Samo pola godine je prošlo? Ja sam, najiskrenije, mislila da si ti prekaljeni bloger. I jesi, da znaš. Srećan ti polurođendan! 😀
LikeLiked by 1 person
Hvala na divnim rečima! ❤
LikeLike
I da- žureći da pronađem pomenuti tekst o tvojim kumovima, zaboravila sam da ti se zahvalim na pominjanju. Svejedno, tekst nisam našla, zato sam ti skrenula pažnju ispod nekog drugog teksta da ti nedostaje spisak naslova. I tako, duguješ mi link do te priče.
LikeLiked by 1 person
Sređeno! 🙂
LikeLiked by 1 person
čestitam
LikeLiked by 1 person
Kad tvrdoglavi Ovan konačno uzme stvar u svoje ruke… 🙂
LikeLiked by 1 person
Srećno, i da znaš- odlično pišeš.
LikeLiked by 1 person
Mnogo hvala! ❤
LikeLike
Mnogo mi se dopada tvoj “blogeraj”. Sjajno si napisala i opisala sve naše zajedničke slatke muke…:)
Ne kažem da je pametno i dobro, ali ja retko kada razmišljam šta ću da pišem…iznervira me neko ili nešto i ja sednem i opletem, kako si ti lepo primetila…:)
LikeLiked by 1 person
I ja mislim da je to najbolji način da se dođe do inspiracije! 🙂
LikeLike
Stvarno, samo pola godine??? Samo tako nastav! Ja navijam za šaljivu stranu!
LikeLiked by 1 person
Ih, sam ti čudo! Hvala na podršci, draga, razumemo se! :-)<3
LikeLike